HUNGARIAN PULI

Zašto držimo da će Puli biti jedan od najpopularnijih pasa u 21.stoljeću?

Više je razloga za takvu tvrdnju. Prvo, pogodne su (srednje) veličine, Tendencije su da će "psi-lavovi" i "psi-Miševi" biti zanimljivi sve užem krugu specijaliziranih uzgajivača. Drugo, dlaka, osim što je atraktivna (prirodne resice), jednostavna je za održavanje, ne linja (ne otpada), nepotrebno je šišanje, češljanje, pa se štedi i na takvim uslugama. Treće, jedna su od rijetkih pasmina koje su jednako dobre i kao kućni ljubimci, kao radni, službeni i izložbeni psi. Četvrto, što potvrđuju radovi poznatog biologa-ethologa Konrada Lorenza, imaju usklađenost poželjnog karaktera s poželjnim temperamentom. Križanjem je g. Lorenz pokušavao dobiti određenu ravnotežu, vjernost čovjeku i volje za rad, kod pulija, Kao predstavnika azijskih pasmina s europskim značajkama, upravo je ta ravnoteža prisutna. Očigledno, ono što se nastoji tek postići u "psećim laboratorijima" već postoji - to je Puli! Čemu onda dalje eksperimentirati, kad je ishod toga krajnje neizvjestan!

Puli, Mađarski ovčar, pas je kojemu se daje najviše nadimaka. Međutim, to vrijedi samo za odrasle pulije, U dobi od dvije godine pa na više. Za štenca će svaki prolaznik pomisliti da je mješanac ili neošišana pudlica. Pokušate li jedan kilometar prošetati sa svojim zrelim pulijem, Trebat će vam za tu avanturu ne normalnih deset minuta, već najmanje jedan sat. Rijetko koji prolaznik vas neće zaustaviti, a zasigurno će to uciniti svako dijete. Uz dobacivanja stila - GLE ... Gulit, usisivač, Marli, VUNENI pas itd.., Morat cete nadahnuto odgovarati na brojna pitanja. Primjerice: gdje mu je glava, a gdje rep; u kojem smjeru hoda; da li ima oči; da li vidi ... . Puli nije igračka nedefiniranog oblika, već pravi, izuzetno inteligentni i značajem osebujni ovčarski pas, privržen svome vlasniku i svojoj obitelji. Kako mu je rep dugačak, ali višestruko "zarolan" na leđima, to gledano "iz profila" doista se ne vidi precizno gdje je glava, a gdje rep. Puli ima dugu dlaku u resicama, poput sitnih pletenica toliko popularnih u crnaca - samo što njegovi "žniranci" rastu prirodno, pa ga se ne mora voditi frizeru. Najvažnija prednost pulija iz ugla viđenja jedne domaćice svakako je činjenica da mu dlaka ne otpada i da se nikad ne linja. Jedino u slučaju da se Vaše dijete malo zdušnije poigralo s ljubimcem ili vam je potpetica stala na krivo mjesto, na podu čete naći "žniranac". I još jedna Važna uputa za foto-amatere: ako hoćete uslikati pulija, Pobrinite se da se razbijesni i pokaže zube ili ga vodite deset katova uz stepenice da isplazi jezik to je jedini način koji jamči da će se na fotografiji prepoznati da nije rijeć o mrlji, već o psu. Ako imate pulija (crnog, bijelog ili smeđeg) nemojte zaboraviti da je to pravi ovčarski pas, čuvar STADA. Zato mu Ostavite njegov eko-izgled i nemojte popustiti američkim trendovima koji dlake raščešljavljanjem pulija i posebnim šišanjem tog divnog prirodnog psa pretvaraju u - umjetnički obrezanu živicu. Puli, Ne zaboravite, je prije kojih tisuću godina došao s Mongolima iz Kirgizije, iz azijskih Stepa, istim tim Mongolima je pomogao da u Panniju dovedu tisuće ovaca. Puliji čuvaju ovce na specifičan način: jureći oko STADA te ih tako sabijaju na okup. Današnji urbanizirani Puli zadržao je potrebu za čuvanjem STADA, pa tako doživljava sve članove obitelji, s izuzetkom samog Vlasnika (kojega je on sam odabrao po tko zna kojim kriterijima). Svaki povratak s puta kojega od članova obitelji nailazi na istu reakciju -- Puli je ljut i uvrijeđen i to otvoreno Pokazuje. Ponekad čak danima "ne razgovara" s takvim obludjelim članom obitelji.Zašto pulija ima relativno malo i zašto nisu Traženi?

Prije neposrednog odgovora na pitanje treba reći kako činjenica da pulija ima relativno malo ima i pozitivnih posljedica, Jer je izbjegnuta masovna produkcija u uzgajivačnicama odnosno "tvornicama pasa", pa se s pulijima nije desilo što is brojnim drugim pasminama - da su degenerirale, da im se srozala kvaliteta. Jedan od razloga zašto je Puli manje popularan kod uzgajivača je njegova kasnostasnost: mladi Puli usvoju pravu standardnu, što znači i izložbenu, formu stasa tek u dobi od tri-četiri godine, no reproduktivno je sposoban i aktivan i do kasne dobi (i iza desete godine!). Manje je poznato i to da je Puli dugovječni ljubimac koji zadržava svoju aktivnost i u najstarijoj dobi. No, profesionalni uzgajivaci moraju dvostruko dulje čekati da bi postigli s njime izložbeni i, nasravno, uzgojni uspjeh no kod većine drugih pasmina, što zasigurno utječe na njihov interes. Zato se i u Hrvatskoj uzgojem pulija bave uglavnom samo iskusni amateri, što utječe i na njihovu cijenu, pa su, Unatoč atraktivnosti i rijetkosti, relativno povoljne cijene štenaca.