HUNGARIAN PULI

 Najčešće  pogrešake kod dresure pasa odnosno vlasnika pasa prije svega je opasnost od prevelikog očekivanja. Psi su vrlo inteligentne životinje i dakako kao takve pogodne za trening.

Ako odete u šetnju sa psom koji nije treniran možete se razočarati. Npr vidite vlasnika sa psom kako se igraju frizbijem a drugi vlasnik pored njih mirno sjedi sa svojim psom , dok Vaš ljubimac vas pokušava odvući.

Naravno i vaš pas može sve to naučiti ali je za to potrebno puno vremena odnosno puno sati marljivog treninga.

Drugi problem je vikanje na psa. Sa tim možemo učiniti psa nervoznim. Pas bi radije pobjegao od Vas nego slušao vaše zapovijedi. Sa vikanjem možemo narušiti međusobni odnos sa psom odnosno naše prijateljstvo.

Treća pogreška je ako ne postanete vođa psu. Prirodni instikt psa je da slijedi vođu zbo života u čoporu. Ali isto tako i da on sam postane lider ako se osjeća jačim. Ubrzo nakon postanka liderom pas postaje opasnost za sebe i druge.

Četvrta greška je vrlo česta zbog odustajanja vlasnika od drugoga zbog gubitka interesa i psi nikada ne postanu ono što bi mogli biti sa dobrim treningom. Odnosno oni psi koji bi nas činili ponosnim kao vlasnik jednog pametnog psa.

Psi su pametne životinje koje vole trenirati.

Zbog našeg gubitka interesa za treningom susjedov pas nam izgleda pametniji od našeg psa.. Razmisli zašto?

Peta greška je nepravilno korištenje zapovijedi. Ako smo psa naučili na zapovijed npr sijedi onda uvijek koristimo istu riječ kako bi on mogao znati što se od njega očekuje da učini.

Nemojte koristiti različite riječi za istu vježbu - radnju. Ponavljanje i dosljednost u vježbama je neophodno za kvalitetan trening.                                                                                                                   Ponovimo Najčešće greške su:

Nagrađivanje psa u pogrešno vrijeme ili iz pogrešnih razloga.

Vlasnik ne razumije psa.

Dosljednost u radu je vrlo važna. treninzi se ne mogu raditi samo povremeno kada se sjetimo.

Moramo pronaći kvalitetan motiv za rad sa psom. Ako je pas nezainteresiran i nemotiviran bolje je da prekinemo trening.

Vježbe provoditi na različitim lokacijama.

Loša socijalizacija psa.

Ne ponavljanje naučenog. Naučene lekcije moramo ponavljati sa našim psom.

Ključ uspjeha u treningu je na vlasniku psa koji će uspostaviti kvalitetan kontak sa psom.

Nakon toga sve će biti lakše i jednostavnije sa manje grešaka.

Dresura mladih pasa često počima prerano, što je u svakom slučaju greška. Svakako ne bi smijeli početi sa dresurom ako je pas premlad i nedovoljno psihički sazrio. Dresura njemačkog, belgijskog, francuskog i škotskog ovčara, šnaucera, dobermana i pudla možemo početi sa 12 – 14 mijeseci.

Erdel terijera, welškog i ruskog terijera, foksterijera, setera i boxera do 18mijeseci a Rotvalera školujemo nakon 18 mijeseci.

Dresura starih pasa može biti problem zbog već formiranih navika (uvjetnih refleksa), te prvo treba ići na "zaboravljanje" naučenog, a tek onda ponovno stjecanje novog znanja, što je težak i dugotrajan posao.

Kako naučiti starog psa novim trikovima. Da li je moguće dresirati starog psa. Bezbroj je ovakvih i sličnih pitanja ako imamo starog psa koji nije prošao osnovnu dresuru ili ako smo nabavili odraslog kućnog ljubimca.

Zasigurno je moguće dresirati starog psa. Sam postupak je malo teži nego kod mladih pasa i zahtjeva više strpljenja i pažnje što nas nikako ne treba obeshrabriti.

Prije početka treba snimiti stanje psa i odlučiti od kuda krenuti. Svakako treba vidjeti koje stvari u ponašanju psa treba ispraviti odnosno što je krivo naučio. Npr na povodniku pas vodi nas a ne mi psa. U svim vježbama potrebna je pozitivna verbalna podrška.

U pravilu mi mjenjamo način razmišljanja psa u pojedinim situacijama i kroz nove vježbe ga učimo novom ponašanju i pokazujemo što je dobro a što nije dobro ponašanje.

Mijenjajte ponašanje psa u malim vježbama radije nego sve odjedanput.

U dresuri psa i ispravljanju pogreški u dobrom ponašanju treba imati puno strpljenja i biti konzistentan.

Sa odgojem šteneta treba započeti već u leglu, pri čemu se misli na upoznavanje okoline izvan legla npr ljudi.

Dobro socijaliziran pas staloženo će regirati na različite podražaje. Zato za vrijeme socijalizacije psa treba izložiti različitim situacijama primjerenim za dob psa:

vidni podražaji : nenadni pokreti nepoznatih ljudi ili životinja itd.

buka: automobila, prometa, strojeva itd.

različite vrste okoliša: pijesak, šuma, voda itd.

donošenje predmeta od različitih materijala

Svim ovim situacijama treba izlagati štene uz pozitivnu podršku vlasnika.

Poslije svake slijedeće situacije štene će biti sigurnije i sa veseljem prolaziti kroz nove situacije koje će biti dobar temelj za daljnji uspijeh u odgoju i školovanju u odraslog psa.

Zbog potrebe očuvanja vrste kod psa je razvijen prirodni nagon koji omogućavaju opstanak vrste.

Dva temeljna nagona su nagon za očuvanje vrste i nagon za samoodržanje.

Kroz dresuru i rad sa psom vlasnik može utjecati na razvoj ili slabljenje nagona.

Kao i kod čovjeka refleksi su reakcije organizma na različite podražaje. Postoje dvije vrste refleksa koje nazivamo bezuvjetni i uvjetovani refleksi.

Bezuvjetni refleksi su u naravi stvari urođene osobine koje se prenose.

Uvjetovani refleksi su refleksi koje životinja stiječe kroz život. U ovom polju čovijek kroz odgoj i školovanje može utjecati na razvoj refleksa. Pas može naučiti novu radnju ili ponovnim ustrajnim radom promijeniti neku dosad naučenu viježbu ili određeno ponašanje psa.

Vrlo bitna aktivnost u odgoju šteneta je socijalizacija. Rana socijalizacija šteneta počima još u leglu što podrazumijeva upoznavanje šteneta sa novom okolinom. Socijalizacija šteneta počima sa mjesec dana starosti i završava po završetku treninga odnosno dresure psa.

Samo dobro socijaliziran pas može napraviti i ispuniti sva naša očekivanja kao što su da bez straha dolazi na sva moguća mjesta gdje bi se u stvarnom životu mogao zateći kao što su aerodromi razne zatvorene zgrade sa različitim vrstama podloge, promet, masa ljudi i sl. Socijaliziran pas će bez straha savladati navedene i slične situacije. Kvalitetnim i svakodnevnim radom sa štenetom možemo isto postići dovodeći ga u različite situacije i prostore iz svakodnevnog života.

Pravilna socijalizacija mladog psa navikava da staloženo reagira na podražaje i situacije iz okoline kao što su:

- različite vrste okoliša

- buka i različiti izvori zvuka

- vidni podražaji

- prevoženje različitim vrstama prijevoznih sredstava

- da podnosi nošenje u rukama

- donosi različite predmete od drva i plastike

- da savladava različite prepreke

Za razliku od ljudi kod pasa vid nije tako dobro razvijen kao kod čovjeka. Zato se psi koriste drugim osijetilima koji im pomažu u savladavanju svakodnevnih životnik prilika.

Prije svega koriste se čulom mirisa i sluha koje im je izuzetno razvijeno u odnosu na čovjeka. Isto kao kod ljudi i kod pasa može doći do oboljenja ili zbog starosti i gubitka vida. Oni se relativno dobro snalaze u tim situacijama izrazito zbog dobro razvijenih čula sluha i mirisa.

Inače psi svijet vide u crnoj, bijeloj i sivoj boji dok ostale boje ne razlikuju što im je kod slabljenja vida prednost jer inače ne razlikuju boje.

Psi se kod slabljenja vida u poznatoj sredini vrlo dobro snalaze. Mi za našeg ljubimca možemo stvari učiniti i olakšati tako da stvari u njegovoj okolini ne pomičemo i ne mijenjamo raspored na koji je on naučio. tako će mu to olakšati život u sredini na koju je navikao i u kojoj se zasigurno dobro snalazi bez obzira na gubitak vida.

Osjetila  pod tim pojmom podrazumjevaju se organi s pomoću kojih pas osjeća okolinu.

Osijetilo mirisa je osjetilo sa kojim pas najviše komunicira sa okolinom.

Kod psa razlikujemo 5 osijtila:

- osijetila mirisa,

- osijetila sluha,

- osijetila vida,

- osijetila opipa,

- osijetila okusa.

Najvažnije osijtilo za psa je osjetilo mirisa. Jedan od razloga je površina i debljina nosne sluznice i broj mirisnih stanica. U mozgu, centri za miris zauzimaju veliki dio.

Zbog toga pas upoznaje i raspoznaje svoju okolinu na temelju mirisa.

Osjetilo sluha - uho kod psa je dobr razvijeno i pas razpoznaje i najmanje šumove.

Osjetilo vida - oko za psa ima puno manju uogu od odnoga što zanači čovjeku.

Osjetilo opipa- stanice za opip nalaze se po cijelom tijelu psa.

Osjetilo okusa nije dovoljno razvijeno ali ipak pas raspoznaje različite okuse hrane.

Za vrijeme ljeta trebamo osigurati svom psu dovoljnu količinu pitke hladne vode, po mogučnosti osigurati hladovinu ( sjenovitost boksa ili kućice) . Za vrijeme zimskih hladnoća posebno trebamo paziti na svoje kućne ljubimce.

Hrana i voda koju dajemo trebali bi biti na sobnoj temperaturi.

Više pažnje posvetiti praćenju psa pa ako primjetite da mu je hladno poduzmite odgovarajuće mjere. Naravno ako primjetite neke druge simptome bolesti posavjetujte se sa veterinarom.

Općenito ako je nama hladno i psima je hladno.

Ako je pas vani prikladno zaštitite boks ili kućicu. Uvijek je bolje staviti slamu nego deku. Deka upija vlagu a može biti na otvoru kućice. Slama nam omogućava lakše čišćenje i topla je za psa.

O kratkodlakim psima treba voditi više pažnje jer teže podnose hladnoću. Za njih je bolje da su smješteni u toplijem prostoru nego vani. Ako su vani dobro ih zaštitite.

Smještaj psa ovisi o odluci vlasnika gdje će smijestiti psa. Psa možete smjestiti u dvorištu ili u stanu.

Za dvorište su prikladne ovčarske i pastirske pasmine. Prije svega ako psa smiještate u dvorište minimalno morate napraviti kućicu za psa dovoljne veličine ovisno o pasmini psa.

Dobro je da je ulaz u kućicu natkriven zabog kiše i snijega. Kućica mora biti odignuta od poda i smještena na prostoru gdje nema udara vjetra.

Ako psa smještamo u dvorište odlično rjšenje je i boks za psa koji nam omogućava bolji smještaj za psa, lakše održavanje higijene boravišnog prostora.

Boravak psa u dvorištu označava i potrebu da imamo potpuno ograđeno dvorište.